Luxembourg
Luxembourg | |
---|---|
Panorama centra sa trga Metz | |
Koordinate: 49°36′N 6°7′E / 49.600°N 6.117°E / 49.600; 6.117 | |
Država | Luksemburg |
Kanton | Luksemburg |
Vlast | |
- gradonačelnik | |
Površina | |
- Ukupna | 51.46 km² |
Visina | 273 metara[1] |
Stanovništvo (2011.) | |
- Urbano područje | 95,058 [1] |
- Područje utjecaja | 151,592[1] |
Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
Karta | |
Luxembourg class=notpageimage| |
Luxembourg (luksemburški: Lëtzebuerg, njemački: Luxemburg, francuski: Luxembourg) je glavni grad od 95,058 stanovnika[1] Velikog Vojvodstva Luksemburg na sjeverozapadu Evrope.
Luxembourg je jedna od prijestolnica (uz Bruxelles i Strasbourg) Evropske unije, u njemu se nalazi nekoliko važnih institucija kao što su; Evropski sud pravde, Evropski revizorski sud, Sekretarijat evropskog parlamenta, Evropska investiciona banka i Evropski investicijski fond.
Geografske karakteristike
Luxembourg se nalazi na jugoistoku zemlje. Grad leži na pješčenjačkoj visoravni u kojoj su rijeka Alzette i njezina pritoka Petrusse urezale duboke kanjone. Na meandru Alzette na kamenitom rtu Bock (Bouc) koji je sam po sebi odlična prirodna fortifikacija, još su Rimljani, a kasnije i Franci, podigli utvrdu, oko koje se razvio srednjovjekovni grad.[2]
Stari grad sastoji se od preostalih bedema luksemburškog zamka i utvrde, Velike vojvodine palače, katedrale Notre-Dame, koju su jezuiti počeli graditi 1613. i završili 1621. i drugih historijskih građevina.[2] Grad se konačno proširio prema zapadu, sa predgrađima Grund, Clausen i Pfaffenthal, podignutim u dolini rijeke ispod Starog grada. Novi kvartovi grada povezuni su mostovima.[2]
Historija
Historija grada i istoimene grofovije počela je 963. kad je ardenski grof Sigfried, razmjenom postao vlasnik malene fortifikacije Lucilinburhuc koju je pretvorio u svoju rezidenciju, iz nje je izrastao današnji grad.[2] Zbog tog i ime grada ima porijeklo u tom starom imenu koje je značilo - Mala tvrđava.[2]
Tokom perioda od 400 godina, Luksemburški zamak više puta je napadnut i obnovljan, a napadali su ga Španjolci , Austrijanci , Francuzi i Nizozemci. Tako da je vremenom izrastao u najjaču fortifikaciju u Evropi nakon Gibraltara. Impresivnu dogradnju vodio je francuski vojni inženjer [[Sébastien Le Prestre de Vauban|Vauban]], koji je i sam napadao na utvrdu 1684. kao vojnik u službi francuski kralja Louisa XIV.[2]
Nakon Bečkog kongresa od 1815. do 1866. u utvrdi su Prusi držali jak garnizon pa je Luksemburg postao bastion Njemačke konfederacije.[2] Nakon sklapanja Londonskog sporazuma - 1867, Luksemburg je proglašen neutralnim, a utvrda, koja je imala 24 km bedema i teren 4 od hektara sa kasarnama, bila je u najvećim dijelom demontirana, punih 16 godina. Danas posjetitelji mogu obići preostalih 11 km bedema ili pogledati moderni grad sa Chemin de la Corniche, vidikovca podignutog na vrhu starih gradskih bedema.[2]
Znamenitosti
Palača Velikog vojvode je rezidencija vladarske porodice, nasljednika nizozemskog kralja Willema I (1772-1843), i lukseburškog Velikog vojvode (1815.-40.). Palača datira iz 1572., dograđivana je 1895. i restaurirana 1990-ih, pa su danas neki dijelovi otvoreni za javnost.[2]
U gotičkoj katedrali Notre-Dame, nalazi se grobnica Jana češkog kralja i luksemburškog grofa od 1310. do 1346. U kripti su pokopani neki članovi vojvodine porodicei važniji biskupi.
U srcu starog grada nalazi se ribarska tržnica - Marché-aux-Poissons, oko koje se nalazi nekoliko zgrada iz 17. i 18. vijeka, uključujući i ljetnikovac u kom se danas nalazi Luksemburški nacionalni muzej (Nacionalni muzej historije i umjetnosti) i Um Bock, najstarija građevina u gradu iz 13. vijeka. Među ostalim gradskim kulturnim institucijama su Villa Vauban - Muzej umjetnosti grada Luksemburga, MUDAM Luksemburg (Muzej suvremene umjetnosti Velikog vojvode Jeana), Muzej historije grada Luksemburga i Nacionalni prirodoslovni muzej.[2]
Stari grad i utvrde | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Registriran: | 1994. (18. zasjedanje) |
Vrsta: | Kulturno dobro |
Mjerilo: | ii, iv |
Ugroženost: | no |
Referenca: | UNESCO |
Stari grad je 1994. uvršten na UNESCO-ovu listu mjesta svjetske baštine u Evropi.[2]
U gradiću Hamm, 6 km istočno od centra leži vojno groblje poginulih u Drugog svjetskog rata s grobovima više od 5.000 američkih vojnika.[2]
Privreda i transport
Tokom 20. vijeka grad je postao uspješan financijski centar, zbog bankarskih zakona koji čuvaju identitet investitora, i liberalnog odnosa prema stranim ulagačima i niskih poreza na dobit.[2]
Luksemburg je odavno važno cestovno i željezničko čvorište, danas pored njega prolazi nekoliko važnih autoput E 44, E 25, E 25, E411, E 421, A4 i A13.
Gradovi pobratimi
- Borough Camden (London), Ujedinjeno Kraljevstvo
- Metz, Litvanija
- Tambov, Rusija
- Prag, Češka
Izvori
Vanjske veze
- Ville de Luxembourg (fr)
- p
- r
- u
- Tirana, Albanija
- Andorra la Vella, Andora
- Erevan, Armenija2
- Beč, Austrija
- Baku, Azerbejdžan1
- Bruxelles, Belgija
- Minsk, Belorusija
- Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- Sofija, Bugarska
- Podgorica, Crna Gora
- Prag, Češka
- Kopenhagen, Danska3
- Tallinn, Estonija
- Helsinki, Finska
- Pariz, Francuska3
- Atena, Grčka
- Tbilisi, Gruzija1
- Zagreb, Hrvatska
- Dublin, Irska
- Reykjavík, Island
- Rim, Italija
- Nursultan, Kazahstan1
- Nikozija, Kipar2
- Riga, Latvija
- Vaduz, Lihtenštajn
- Vilnius, Litvanija
- Luxembourg, Luksemburg
- Budimpešta, Mađarska
- Valletta, Malta
- Kišinjev, Moldavija
- Monako, Monako4
- Amsterdam, Nizozemska3
- Oslo, Norveška3
- Berlin, Njemačka
- Varšava, Poljska
- Lisabon, Portugal3
- Bukurešt, Rumunija
- Moskva, Rusija1
- San Marino, San Marino
- Skoplje, Severna Makedonija
- Bratislava, Slovačka
- Ljubljana, Slovenija
- Beograd, Srbija
- Madrid, Španija3
- Stockholm, Švedska
- Bern, Švicarska
- Ankara, Turska1
- London, Ujedinjeno Kraljevstvo3
- Kijev, Ukrajina
- Vatikan, Vatikan4
djelomično priznate države
| |
| |
|