Icel
Za ostala značenja, vidi Icel (razvrstavanje).
Icel (fl. rani 6. vijek), poznat i kao Icel od Mercije, je bio poglavica Angla koji se tradicionalno smatra praosnivačem, odnosno prvim kraljem Mercije, jednim od sedam kraljevstava anglosaksonske Heptarhije. Prema predaji je bio posljednji kralj Angla u Angelnu, njihovoj pradopostojbini u današnjoj sjevernoj Njemačkoj. Upravo je on svoj narod vodio u velikoj seobi preko Sjevernog mora na obale tadašnje Britanije, a po njemu je nazvana Iclingi ili Icelingi, prva od vladarskih dinastija Mercije. Većina historičara vjeruje da je vladao u periodu 510-535,[1] a što odgovara datumima koje navodi knjiga Flores Historiarum Roger of Wendover i Matthew Parisa, odnosno navodi za 527. godinu u kojoj se tvrdi da su "...pagani došli iz Njemačke i okupirali Istočnu Angliju... a od kojih su neki napali Merciju i vodili borbe sa Britima..." Neki historičari kao precizniji datum navode godinu 515.[2] Icelov sin se zvao Cnebba.
Napomene
Izvori
- Kirby, D.P. (1992). The Earliest English Kings. London: Routledge. ISBN 0-415-09086-5.
- p
- r
- u
527–918
![Coin with a man in profile surrounded by lettering reading OFFAREXMERCIOR](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/5e/Offa_king_of_Mercia_757_796.jpg/100px-Offa_king_of_Mercia_757_796.jpg)
4Titularni kralj Mercije nakon osnivanja Kraljevine Engleske.